Veštački jezici (Klingonski i Vilenjački)

Olakšati univerzalnu komunikaciju među govornicima različitih jezika uz pomoć jednog veštačkog jezika, strukturalno savršenog, sa elementima brojnih prirodnih jezika, i bez ikakvih, često spornih, nacionalnih obeležja, jedna je od poznatih utopija prošlih generacija. Istoriju započinje jezik Volapük nastao 1880. godine, sledi Esperanto iz 1887. (koji je imao najviše uspeha), zatim Interlingua iz 1951. i mnogi drugi manje poznati. Svi ovi jezici su stvoreni sa puno entuzijazma, brzo su ulazili u modu, ali još brže izlazili. U teroiji je ideja o zajedničkom jeziku svih ljudi izgledala savršeno, međutim, u praksi je redovno doživljavala propast. Esperanto je, doduše, i danas popularan, ali je ipak daleko od svrhe sa kojom je poljski lekar Zamenhof stvorio ovaj jezik.

Motivi koji podstiču velike umove da po svom nahođenju kreiraju nove jezike mogu biti različiti: pored sredstva univerzalne komunikacije, cilj može biti eksperiment, istraživanje, traženje novih lingvističkih rešenja, formiranje tajnog govora određene grupe ljudi, popunjavanje fikcionalnog scenarija (npr. u filmu), stvaranje umetničkog dela ili, kako je Tolkin rekao, radi lične intelektualne i estetske satisfakcije.

Dva najpopularnija veštačka jezika danas, nastala su bez ikakvih univerzalnih pretenzija, a ipak su uspeli da steknu brojne pristalice. To su Klingonski (Klingon) i Vilenjački (Elvish).

Klingonski jezik je nastao u okviru televizijske naučno-fantastične serije “Zvezdane Staze”. Stvorio ga je lingvista Mark Okrand. Ovim jezikom govori jedna fiktivna rasa vanzemaljaca, Klingonci, koji u osnovi predstavljaju jedan agresivan, temperamentan, ratnički narod. Jezik je sačinjen tako da odražava osobine svojih govornika: isprekidan, nemelodičan, uz brojne glotalne glasove, težak za izgovor. Godine 1985. objavljen je Klingonski rečnik koji sadrži osnove ovog jezika. Kasnije je osnovan Institut za klingonski jezik koji okuplja mnogobrojne obožavaoce Zvezdanih Staza. Prema njihovim podacima danas u svetu oko 7500 ljudi poznaje ovaj jezik. Književna dela poput Gilgameša i Hamleta mogu se čitati u prevodu na klingonski. Učenje ovog jezika nema nikakvu praktičnu svrhu. Težak izgovor i vokabular bogat ratnom leksikom čine ga potpuno neprikladnim za svakodnevnu upotrebu. Međutim, za hiljade obažavalaca Zvezdanih Staza ovaj jezik predstavlja sredstvo raspoznavanja, nešto što njihovu grupu odvaja od ostalog neupućenog sveta, ili samo jedan neuobičajeni hobi.

Drugi spomenuti jezik – Vilenjački – stvorio je britanski pisac Dž. R. R. Tolkin. Vilenjački jezik, u stvari, predstavlja čitavu jednu porodicu jezika, od kojih su najpoznatiji Kvenija (Quenya) i Sindarin (Sindarin). Ovim jezicima govore stanovnici jednog veoma živopisnog izmišljenog sveta – Srednje zemlje. Smatra se da su inspirisani finskim i velškim jezikom, za koje je pisac gajio posebno zanimanje. Glavna odlika vilenjačkog je melodičnost i milozvučnost, što se da zapaziti prilikom čitanja pesama koje je pisac sastavio na ovom jeziku. Nakon Tolkinove smrti, među obožavaocima njegovog dela, proučavanje vilenjačkih jezika je postalo vrlo popularno. Objavljeno je nekoliko rečnika na Internetu. Jezik se čak i predaje u nekim školama. Međutim, Tolkinove pristalice se više bave teorijskim raspravama, dokazivanjem umetničke vrednosti jezika, eventualno pisanjem poezije. Komunikacija na vilenjačkom je vrlo retka, gotovo da je i nema.

U osnovi velike popularnosti klingonskog i vilenjačkog jezika stoji Tolkinova tvrdnja da među veštačkim jezicima mogu preživeti samo oni koji iza sebe imaju mitove i legende, fiktivni narod kome pripadaju. Zato su drugi veštački jezici, zamišljeni tako da ne pripadaju nijednom narodu, nijednoj naciji osuđeni na propast.

 

Bibliografija:

Glossopoeia for fun and profit http://greenbooks.theonering.net/ostadan/files/040101.html

Artificial Languages by Robert Isenberg http://www.uib.no/People/hnohf/artlang.htm

Lengua construida http://es.wikipedia.org/wiki/Lengua_construida

1337 – Leet

Medijumi za komunikaciju se konstantno razvijaju i usavršavaju. Međutim, čovekovo osnovno sredstvo komunikacije ostaje isto – pisani i govorni jezik. Pitanje je da li jezik prati ovakav tehnički razvoj drustva ili ostaje konstanta u svoj toj pometnji? Mislim da su promene u jeziku vidljive na svakom koraku. Originalne i intrigantne često izazivaju rasprave u intelektualnim krugovima. Ovde će biti reči o jednom naročitom obliku upotrebe engleskog jezika u pisanoj komunikaciji putem Interneta pod nazivom Leet speak, odnosno 1337 5p34k.

Za početak Leet bi se mogao definisati kao jedan sociolekt koji se, kako je već navedeno, koristi u komunikaciji preko Interneta od strane relativno mladih korisnika, koji se “sastaju” na četu, forumima i, pre svega, na online igricama. No, o ovoj socijalnoj grupi ćemo nešto kasnije, sada da vidimo iz čega se sastoji i kako funkcioniše Leet. On nastaje modifikacijom pisanog teksta, što neupućenom čitaocu liči na neku vrstu šifrovanja. Slova se zamenjuju simbolima i ciframa, pa tako nastaje čitav jedan nov alfabet, npr. A – 4 , B – |3, C – (, D – |), E – 3… U ovom “jeziku” često se mesto celih reči upotrebljavaju skraćenice u vidu akronima, npr. ROFL (Rolling on the floor, laughing) i reči koje su prvobitno nastale kao greške u kucanju – npr. koristi se teh (73|-|) umesto određenog člana the, i pwn omesto own. Ponekad se i delovi reči zamenjuju brojevima, pod uslovom da je izgovor isti, npr. greatgr8. Na kraju se često nailazi na popularne smajlije sastavljene od zareza, apostrofa, zagrada i sl. :-) Gramatika i pravopisna pravila se uglavnom ignorišu. Leet je jedan dinamičan i subjektivan sistem, izmene su česte i uobičajene, kreativnost je na ceni. Tako se pri razumevanju treba pre osloniti na intuiciju nego na logiku.

Smatra se da je Leet nastao iz više razloga. Najpre da bi se ubrzala komunikacija skraćivanjem reći, što danas već gubi smisao (|\|0\/\/ ima više karaktera od now). Zatim da bi se izbegla cenzura i otežalo pretraživanje. Tako se npr. termin porn pretvorio u pr0n. Leet se pokazao korisnim u formiranju smislenih lozinki koje nije lako odgonetnuti, kao i u izboru željenog, ali već zauzetog korisničkog imena (stavite 0 umesto o i rešen problem).

Međutim, Leet najviše upotrebljavaju mladi, koji putem elektronskih medija uspostavljaju vezu sa pojednicima sličnim sebi, stvarajući tako grupu koja poseduje sopstveni jezik. Jezik koji su prema popularnom shvatanju stvorili hakeri 80-tih i 90-tih godina prošlog veka. To ovim grupama daje na važnosti i mističnosti. Drugi ih ne mogu tako lako razumeti. Često ovakav način izražavanja ocenjuju kao štreberski, a njegove korisnike smatraju nedruštvenim, usamljenim kompjuterskim zavisnicima. Po ovom pitanju su se oglašavali i roditelji. Najpre su smatrali da je to, što njihova deca pišu, gomila besmislica, a kada su shvatili da to ipak ima nekog smisla izrazili su zabrinutost što ih ne razumeju. Domišljati Microsoft je, baš iz tog razloga, izdao A parent’s primer to computer slang: Understand how your kids communicate online to help protect them.

Ako malo pažljivije pogledamo naslove koji nas svakodnevno okružuju primetićemo da je Leet počeo da se koristi i u masovnoj kulturi. Naučno-fantastična drama sa Al Paćinom u glavnoj ulozi zove se S1M0NE; popularna televizijska serija na CBS-u NUMB3RS; album grupe Linkin Park nosi naziv R34N!M47!0N (reanimation). Tu je i veš mašina pod nazivom HE4T. Dakle Leet se više ne vezuje samo za određenu socijalnu grupu, kompjuterskih štrebera, već polako ulazi u širu upotrebu.

Ovakav način komuniciranja izaziva negodovanje onih koji se zalažu za striktnu upotrebu standardizovanog jezika, uz poštovanje svih pravila gramatike i pravopisa. Vreme će pokazati koliko će ova jezička (r)evolucija uticati na jezik kojim govorimo.

1 |_34|2/\/3|) \/\/|-|47 1337 /\/\34/\/5 – I learned what Leet means.

Univerzalni Jezik

Pre nekoliko dana želela sam da saznam nešto više o jednoj bolesti (nešto više od onog škrtog objašnjenja koje dobijete od doktora). Pomisao na odlazak u Narodnu biblioteku, traženje medicinskih enciklopedija i leksikona mi je samo proletelo kroz glavu. Umesto toga, sela sam za kompjuter, otišla na Internet i krenula u potragu. Ukucam najpre ime bolesti, na srpskom naravno, ne nađem ništa korisno. Dodam medicinsku oblast koja se time bavi, opet ništa. Ubacim ustanovu, doktore, ništa. Vrti se par istih sajtova sa vrlo oskudnim informacijama. A onda se setim u čemu je caka. Ukucam to isto na engleskom i nađem sve što me zanima: medicinske sajtove, online enciklopedije, naučne radove, statističke podatke, gde je sve do detalja objašnjeno, uz mogućnost postavljanja pitanja za bilo šta što vam nije jasno. Divno! Međutim, pitam se, šta da ne znam engleski? Verovatno bih do željenih informacija dolazila na nešto teži način. Odlaskom u Narodnu biblioteku!

Engleski je postao jezik Interneta, međunarodne komunikacije, univerzalni jezik. Da li će nastaviti svoj globalni razvoj, nadmeno prkoseći svim manjim, a i većim jezicima (prema broju govornika) pokazaće vreme. Da mi najpre vidimo kako je engleski došao do titule univerzalnog jezika kakvu danas ima. Kroz istoriju čovečanstva prodefilovalo je nekoliko manje-više univerzalnih jezika: grčki i latinski tokom antičke civilizacije, zatim, ponovo latinski u srednjevekovnoj Evropi, kasnije na scenu izlazi francuski koji konačno zamenjuje engleski. Pozicija univerzalnog jezika uvek je dolazila kao neka vrsta pratećeg proizvoda imperijalizma, osvajanja velikih teritorija, nametanja svoje vlasti i brisanja kulturne i jezičke tradicije starosedelaca. Što se engleskog i Engleza tiče, oni su najpre osvojili sva Britanska ostrva, pa onda i dobar deo sveta. Za današnji status ovog jezika najzaslužnije su SAD, nekada pobunjena kolonija a danas najveća svetska sila.

Mnogo je onih koji engleskom jeziku ne predviđaju tako uspešnu i naprednu budućnost na putu globalizacije, kojim su sve nacije nepovratno krenule. S jedne strane, priznaje se potreba postojanja jednog jezika za međunarodnu komunikaciju, ali se u toj ulozi ne vidi engleski već neki izmišljeni jezik tipa esperanto, loglan, lojban ili neka vrsta kinesko-japanske varijante, s obzirom na rastuću političko-ekonomsku moć te dve zemlje. S druge strane, veruje se u razvoj tehnike i stvaranje kompjuterskog univerzalnog prevodioca. Tako bi svi mogli da govore na svom maternjem jeziku i da se međusobno razumeju. Međutim, iz ovakvog tehničkog poduhvata je vrlo teško isključiti ljudski prevodilački faktor, tj. prevodioca. Razlog je taj što se sistem prevođenja zasniva, pre svega, na prevođenju morfosintaksičkih struktura, semantika se svodi na uvid u rečnik, dok se komunikativne i pragmatičke vrednosti pojedinih reči i izraza gotovo nikako ne mogu integrisati u taj veliki prevodilački sistem.

Toliko o događanjima u stvarnom svetu. Da vidimo šta nam po ovom pitanju kažu pisci naučne fantastike. Kako će se ljudi sporazumevati u dalekoj budućnosti? Sudeći po onome što sam ja pročitala, ovom sitnicom se i nisu baš mnogo bavili. Valjda su svoju kreativnost usmerili na druge sadržinske elemente (opisivasnje neobičnih planeta, još neobičnijih živih bića na njima itd.) dok se opis jezika svodi na: varijanta engleskog, evoluirani engleski, jezik Mreže, jezik Hegemonije; sve u svemu, uglavnom, svi govore istim jezikom. Postoji, međutim, jedno delo u kome se ovom problemu pristupa na nešto “ozbiljniji” način – “Autostoperski vodič kroz galaksiju” Daglasa Adamsa. U poznatoj galaksiji, kaže ova knjiga, postoji mnoštvo jezika, svako govori na svom jeziku i svi se savršeno razumeju. Tajna je u “vavilonskoj ribici”. To je jedna mala živa ribica, koja se stavi u uvo, i tu prevodi sa svih mogućih jezika. Slatko rešenje! U ovoj knjizi se daje i jedan zanimljiv prikaz razvoja gramatike, tj. razvoja novih, komplikovanih glagolskih vremena kada ljudi počnu da putuju kroz vreme.

Šalu na stranu. Univerzalni jezik se oduvek vezivao za veliku društvenu moć nacije koja tim jezikom govori, te će tako njegova budućnost najpre zavisiti od društvenih događanja i budućeg odnosa među velikim svetskim silama, a zatim i od sve većeg i bržeg tehničkog razvoja ljudske civilizacije.

Univerzalni Jezik [pdf]